Smatra se da je potencijal energije iz vjetra
pet puta veći od konačne svjetske proizvodnje energije.
Iskorištavanje energije vjetra ima dugu povijest,
a moderno korištenje vjetra za dobivanje električne
energije ozbiljnije započinje u kasnim sedamdesetima
i osamdesetima.
Otada to postaje najbrže rastući segment proizvodnje
energije iz obnovljivih izvora. Primjerice, od
sveukupne proizvodnje el. energije, Danska dobiva
14% el. energije iz vjetroelektrana.
Namjera je da do 2030. godine zadovolji
50% energetske potrebe kućanstava energijom dobivenom
iz vjetra. Najveća iskoristivost vjetra dobiva se izgradnjom
vjetroparkova – velika grupa vjetroturbina povezuje
se u veliku elektranu na vjetar.
Ovakav način grupiranja vjetroturbina
povećava efikasnost vjetroelektrana no, problem predstavlja
nedostatak lokacija pogodnih za takovu vrst vjetroparkova.
Optimalan je onaj vjetar koji puše umjereno i
stalno. U EU i SAD postoje atlasi za brzine vjetra
na 45 metara iznad površine zemlje iz kojih je vidljivo
da jedna četvrtina EU nije pogodna za izgradnju vjetroparkova.,
dok je gotovo 50% površine SAD izuzetno povoljno za izgradnju
vjetroparkova.
U Hrvatskoj su vjetroparkovi izgrađeni na otoku Pagu
i iznad Šibenika. Postoji krivo mišljenje o tome
da je bura idealna za postavljanje vjetroturbina
– puše do 150 km/ sat i vjetroturbinu jedino može razbiti.
Iskustva iz priobalja pokazuju da je brzina vjetra oko
90% veća od one na kopnu.